Obrazovanje

Osnovna škola „Ivan Filipović“
Osnovna škola «Ivan Filipović» svrstava se među najstarije škole u Hrvatskoj, a osobito treba istaknuti činjenicu da kontinuirano djeluje još od davne 1764. godine sve do danas kada se približava svojoj 250. obljetnici postojanja.

Najstariji podatak o kopaničkoj školi zapisan je u jednom od remek djela hrvatske kjiževnosti, „Satiru“ Matije Antuna Reljkovića.
[callout font_size=”13px” style=”alphagreen”]Ali sada mojeg mi imena,
ne tuži se niti plače višje,
jer Slavonci moliše gospodu,
kojano su od vladanja stupi,
pak im taki dadoše slobodu,
pravit skule baš u svakoj župi.
Ja ne velim od velikih mista,
neg spominjem ona sela ista,
Koja skule posli načiniše.
Kopanica i Lukačev Šamac
ponose se, što su započeli,
i za druge stojim jamac
da će pravit jer ih svaki žele.[/callout]

Prvo podučavanje na ovom području bilo je vezano za rad crkvenih redova, a prve škole se otvaraju na početku 18. stoljeća, no masovnije organiziranje školstva događa se tek od 1764. godine nakon što je Marija Terezija donijela nalog „da se u svakom mjestu, ili bar u svakoj satniji osnuje škola i namjesti učitelj njemačke narodnosti za popravak tog surovog krajiškog puka i za odgajanje podčasnika za vojnu službu“.

Kako do tada u Austriji nije postojao jedinstveni školski sistem, tako ni u Vojnoj krajini, zadatak za reformiraje školskog sistema u Austriji i Vojnoj krajnini dobio je Ignjat Felbiger. Na njegov prijedlog donijet je „Algemeine Schulordung“-„Opći školski red“. Prema općem školskom redu svaka župa je morala imati trivijalnu školu, svako okružje glavnu školu, u sjedištu svake komisije treba biti realna škola koja osposobljava učitelje, te se preporučuje osnivanje djevojačkih škola s obveznim ručnim radom.

Škola u Velikoj Kopanici bila je trivijalna škola što je značilo da su učitelji pretežito bili stranci, a nastavni jezik je bio njemački. Samo školovanje je trajalo od 2 do 3 godine, a učilo se čitanje, pisanje, računanje i vjeronauk.
Škola je 1775. godine preseljena iz Velike Kopanice u Sikirevce gdje je bila smještena do 1798. godine nakon čega je ponovno vraćena u Veliku Kopanicu, a školska zgrada u Sikirevcima pretvorena u bolnicu. Nakon godišnjeg pregleda 1791. godine škola je visokovrednovana s obzirom na uspjeh.

Otvaranjem novih škola raste potreba za većim brojem učitelja, a u početku su to pretežno bili Njemci. Na ovom području školstvo se do 1792. godine razvijalo progresivno, međutim te godine se ograničava financiranje školstva uslijed čega se broj škola drastično smanjuje, te se ukida obveza pohađanja škole. Na području brodske pukovnije ostaju tri trivijalne škole: u Brodu, Otoku i Velikoj Kopanici. Tada je škola u Velikoj Kopanici postala središnja škola za cijelu sikirevačku satniju. Prema podacima od školske godine 1827./28. kopaničku školu pohađalo je 58 učenika i to iz Gundinaca 10, Ivankova 3, sikirevačke satnije 32, Strizivojne 1 i Vrpolja 2.

Tada je u kopaničkoj školi uvedena opetovna škola koja je bila obvezna za učenike koji nakon završene trivijalne škole nisu nastavili školovanje.

Upute o obaveznom otvaranju narodnih elementarnih škola izašle su 1892. godine u svakom mjestu. U početku poludnevna nastava održavala se na hrvatskom jeziku, a bila je obvezna za svu mušku i žensku djecu. Školovanje je trajalo dvije godine, nakon čega su bile obvezne dvije godine opetovnice. Škole su nazvane „narodnima“ jer se nastava odvijala na narodnom jeziku i jer ih je financirala općina (narod), a elementarnima jer se učila samo početna nastava. Narodna elementarna škola u Velikoj Kopanici otvorena je 1831. godine, a već postojeća trivijalna škola je i dalje nastavila s radom.

Školskim zakonom iz 1871. godine ukinut je dvojni školski sistem , a umjesto postojećih trivijalnih i narodnih škola osnivaju se opće pučke škole. Pučke škole su imale četiri razreda, a u pravilu se ondje učio hrvatski jezik. Od školske godine 1872./73. trivijalna i narodna elementarna škola u Velikoj Kopanici rade kao jedinstvena opća pučka škola. Prema školskom zakonu iz 1871. dječaci i djevojčice su odvojeni, te su nastavu pohađali u posebnim zgradama. Odvojene dječačke i djevojačke škole djelovale su u Velikoj Kopanici do 1878./79. kada su se ujedinile u jedinstvene mješovite opće pučke škole.

Iako je Vojna krajina 1881. godine ukinuta kao posebno područje i uključena u sastav Hrvatske, njen školski sistem još je neko vrijeme ostao na snazi, te se radilo po školskom zakonu iz 1871. godine, dok se u civilnoj Hrvatskoj radilo po zakonu iz 1874. godine.

Broj učenika u kopaničkoj školi je konstantno rastao, tako da je ona 1888. godine prerasla iz dvorazredne u trorazrednu, a 1895./96. u četverorazrednu školu. Tada je sagrađena i nova školska zgrada s dvije učionice i pomoćnim prostorijama, dok je stara školska zgrada prenamjenjena u učiteljske stanove. Za potrebe knjižnice, nije bilo posebne prostorije, nego se radilo o ormaru u kojemu su se nalazile knjige; Ivan Filipović, po kojemu škola danas nosi ime, darovao je 83 knjige koje su posebno upisane u kjižnički katalog.

Stvaranjem Kraljevine SHS školski sistem je još neko vrijeme ostao organiziran po zakonu iz 1888. godine, a izrada novog školskog zakona počela je 1919. godine. Novi školski zakon donijet je 1929. godine, te je tim zakonom uvedeno osmogodišnje školovanje kao mogućnost, no uglavnom se provodilo četverogodišnje. Tako je i u Veliko Kopanici škola ostala četverorazredna s pet godišta. U poratnim godinama broj učenika se drastično smanjio, školu je pohađalo oko 180 učenika. Dok se broj učenika smanjivao, broj knjiga u školskoj knjižnici je rastao. Tada je ondje radio Andrija Živković koji je knižnici poklonio čak stotinu knjiga, tim činom znatno oplemenjujući njen fundus. Školske godine 1924./25. u školi je osnovana organizacija Crvenog križa, čiji članovi novcem zarađenim oraniziranjem zabava kupuju prvi radio prijemnik u mjestu. Školske godine 1927./28. škola je kupila kino-projektor što se pokazalo iznimno korisnim je su pomoću projektora mogli gledati filmove o zdravstvenom odgoju koje im je slao Higijenski zavod iz Zagreba.

Školski narodni nadzornik koji je provjeravao rad škola u državi bio je posebno zadovoljan radom škole, te ju je svrstao među najbolje u državi. Na Prvoj hrvatskoj dječjoj smotri narodnih običaja i plesova 1939. godine nastupilo je 45 djece iz ove škole.

Tijekom rata nastava se odvijala u kontinuitetu, no osjećao se manjak učitelja i učenika. Njemačko stanovništvo je zahtjevalo posebnu njemačku školu , te je odlukom ministarstva nastave 1941. godine otvoreno njemačko odjeljenje u pučkoj školi u Velikoj Kopanici. No, domaći Njemci nisu bili zadovoljni jednom učionicom, nego su htjeli cijelu zgradu i to rodni dom Ivana Filipovića, prvaka hrvatskog učiteljstva. Pošto se hrvastki puk okupljen oko Hrvatske čitaonice pobunio, nisu uspjeli u naumu i kuća Ivana Filipovića je proglašena povijesnim spomenikom hrvatskog naroda.

Nakon rata Sabor NR Hrvatske donosi 1946. godine Zakon o obaveznom osmogodišnjem školovanju, a prijelaz na sedmogodišnje školovanje protekao je uz mnogo otpora. Slijedeći korak u decentralizaciji školstva bio je Zakon o narodnim školama iz 1951. godine prema kojem školovanje traje osam godina, a škole su javne i društvene ustanove. Školske godine 1950./51. u Veliko Kopanici se otvara peti razred, a već slijedeće godine škola postaje šestogodišnja uvođenjem čega su učenici iz Beravaca i Male Kopanice morali nakon završene četverogodišnje škole nastaviti školovanje u njoj.

Šestogodišnja škola u Velikoj Kopanici 1954. godine prerasta u osmogodišnju, a školske godine 1956./57. narodna osmogodišnja škola prerasta, tzv. tip B, prerasta u osmogodišnju školu, tzv. tip A, ili kasnije u jedinstvenu osmogodišnju školu. Pošto broj učenika konstantno raste, 1960./61. sagrađena je nova školska zgrada čime se znatno poboljšao školski prostor, pa uz učenike iz Beravaca i Male Kopanice nastavu od 1961./62. pohađaju učenici iz Jaruga.

Na sjednici nastavničkog zbora održanoj 27. ožujka 1961. donijeta je odluka da će se škola, koja do tad nije imala ime, nazvati Osnovna škola „Ivan Filipović“ u čast ovoga velikog hrvatskog pedagoga iz Velike Kopanice.

Kontinuiranim povećanjem broja učenika stvorila se potreba za izgradnjom nove škole, a o tome pothvatu se osobito počelo razmišljati u vrijeme pripremanja Pedagoško-književnog zbora Pedagoškog društva SR Hrvatske za proslavu 100. godišnjice njihova rada koja se održana u Velikoj Kopanici, rodnom mjestu Ivana Filipovića. Proslava je održana 12. srpnja 1971. godine, a prisustvovali su joj naši eminentni pedagozi, članovi Pedagoško-književnog zbora, veliki broj gostiju i uzvanika.

Nedugo nakon toga, 1973. godine, u Velikoj Kopanici održan je simpozij u povodu 150. godišnjice rođenja Ivana Filipovića. Simpozij je završio zaključkom: «Vratimo dug Ivanu Filipoviću-sagradimo školu u njegovom rodnom mjestu.» Tada je formiran odbor za gradnju škole, a uskoro je počela opsežna akcija za skupljanje sredstava za građenje nove škole. Nova, suvremeno koncipirana škola je otvorena 1977. godine kada je dr. Stipe Šuvar predao novu školu učenicima, nastavnicima i mjetanima Velike Kopanice.

Od useljenja u novu školsku zgradu do danas vodi se kontinuirana briga o stvaranju što boljih uvjeta za odgoj i obrazovanje. Spomenimo smo formiranje školskog voćnjaka s oko 1500 sadnica, asfaltranje vanjskog igrališta 1983. godine, te izgradnju nove školske dvorane koja je dovršena 2000. godine.